[sr] Kako da budeš ozbiljno shvaćen u Srbiji? ++
Da ne pričam priču kako nisam imao net i kako sam 15 puta zvao call centar… epilog je vrlo tragikomičan. Došli likovi iz SBB da provere zašto mi radi TV normalno, a nemam net. Gledaju, mere, kače, otkačinju, penju se na krov zgrade, silaze u podrum… ništa.
Vraćaju se posle pola sata, prašnjavi i besni, kaže jedan:
- Ko je tebi ovo instalirao?
- Ja kažem, otkud bre ja znam, neko od vaših, nemam pojma kako se zove.
- Kaže on, jel’ znaš u čemu je problem? Pa taj majmun te je zakačio na drugu mrežu, umesto SBB zakačio te na radius-vector.
- Ma otkud ja bre znam i na kraju šta me briga na kojoj sam mreži, TV je radio normalno, imao sam sve programe koji me interesuju, da nisam tražio net, ne bih nikada ni saznao da sam (besplatno) zakačen na tuđu mrežu, rekoh ja.
Zovu oni poslovođu i kao “daj pošaljite ekipu da prevežemo ovo na našu mrežu”. Onaj tamo počeo nešto kao “... za par dana” i ja tu popizdim i kažem ovome “ne dolazi u obzir, čekam već 10 dana”, i čovek skapira i kaže svom šefu “E, ovaj je popizdeo maksimalno, ne samo da hoće da nas tuži nego će i da nas bije, a da ga vidiš koliki je – dođi ti pa mu objasni da mora da čeka još nekoliko dana”.
Naravno, došla je ekipa u roku od 40 minuta, prevezali, radi sve normalno, net “leti”.
Čisto da se zna da u Srbiji, ako ne upali američko “I will sue your ass”, uvek pali dobro srpsko “dobićete svi preko … “, to je globalizacija na srpski način.
p.s. Naravno da nisam imao nameru da ga tužim, od toga ionako nema vajde. Da ih bijem? Nemam više snage da se cimam sa majstorima, kada nisam prebio keramičara, stolara i vodovodžiju, neću ni ove jadnike. Šta reći? Uselio sam se, polako se nameštam… sada mi preostaje samo da odem u neku banju na lečenje, ili na neko mesto gde cvrkuću ptičice i nema ni jednog majstora u blizini.
Pita me jedan stariji čovek:
—Jesi li počeo da pričaš sam sa sobom?—Da znaš da jesam.—Pa znaš kako se kaže kada neko priča sam sa sobom? Ili je lud ili zida kuću.—Pa ja sam počeo od drugog, a do prvog sam došao postepeno u toku poslednja 2 meseca, znači ja ne samo da pričam sam sa sobom nego vodim i debatu, bre.
Sada mi samo preostaj mnogo nadoknade pošto je za ova dva meseca renoviranja stana najviše trepeo posao i moja deca.
Mada, kada razmislim… nadoknadićemo ipak posle svetskog prvenstva. Zabranio sam određenim ljudima da me zovu telefonom do 9. jula, žena isto reče sinoć da “jedva čeka”, sutra idem po liste… ako bude kao na SP 2002, ima i da se zaradi na kladionici. Tada smo uzeli lepe parice tako da smo kupili mašinu za sudove… evo osvrćem se oko sebe, mislim da bi mi dobro došla nova mašina, sve ostalo je novije
Sad bih zapevao neku “Odu” fudbalu i svetskom prvenstvu, a što se mene tiče, ja bih ga svaki put organizovao u Nemačkoj – sve izgleda savršeno. Bolje da idem da odspavam malo, samo da nađem onu kasetu na kojoj imam snimljeno cvrkutanje ptičica, pa počinjem novu seansu.
June 9th, 2006 at 4:55 am
hahaha …. nadam se da slusas cvrkutanje
))
June 9th, 2006 at 5:08 pm
Legendarno, djaba na tudjoj kablovskoj i ovaj dijalog majstora sa sefom … pokido sam se zamisljajuci scenu
June 9th, 2006 at 9:41 pm
Mozda da pokusas sa Satrijanijem, cini mi se da je bolji od pticica.
June 10th, 2006 at 9:57 pm
Sjajno.
July 3rd, 2006 at 5:02 am
Prepoznajem pomenuto iskustvo, lepo si ti to opisao… ...Srbija – sve rasrafljeno.
Pozdrav.
November 17th, 2007 at 11:30 am
interesantno.pozdrav